April je sporo prolazio, svaki dan je bio uzasno dug. Ocekivao sam neku vijest o roditeljima, ali svaki pokusaj da nesto saznam o njima zavrsavao se samo na pokusaju. Redovno bih se znao odvojiti u neki kutak u kome bih mogao na miru da se opustim i da odem mislima u svoj mali svijet, svijet…
Proljece je bilo posebno tesko, kisa je padala iz dana u dan, imao sam osjecaj da nikada nece prestati. Jedan dedo mi je rekao da bog salje kisu da bi sprala krv. Pomislio sam u sebi, ako kisa bude padala zbog toga, onda nikada nece prestati. Moje patike su svakim danom izgledale losije. Imao sam…
Jutro sam docekao sjedeci na stepenicama ispred samoposluge na vratniku, granate koje su padala ostavile su trag na svakom koraku. Krv, od covjeka koji je ranjen predhodne noci i dalje je bila na asfaltu. Kiosk ispred skole bio je raznesen granatom koja je pala u njegovoj blizini, cunga-lunga zvake bile su rasuta oko njega, bio…
Posto se situacija u mom dijelu grada smirila, vise nije bilo pucnjave, tu noc se ponovo pregovaralo sa srbima, sljedeci dan su dogovorene mjesovite patrole. Tu za mene vise nije bilo mjesta, jer ja sam bio stranac, kome niko nije vjerovao. Obukao sam uniformu i krenuo prema Vratniku, nadao sam se da cu dolje naci…
Kuci sam dosao oko 10:00, uzeo telefon i poceo da zovem prijatelje prvo sam nazvao Eli, njena rodica mi je rekla da je otisla u svoj rodni kraj. Otisla je da se spasi. Tada niko od nas nije mogao naslutiti da ce joj bas ta odluka zivot pretvoriti u pakao. Nakon toga sam nazvao jos…
Dosao sam kuci i rekao svojima da ce biti rata, tu sam docekan kao neprijatelj No.1 pocela je prepirka, sestra i brat njenog muza su me nazvali nacionalistom. Pricali su mi price kako je nemoguce da dode do rata u Sarajevu. Navodili su mi primjere njihovih prijatelja druge nacionalnosti, za koje bi oni dali svoj…
Svaki prvi petak u mjesecu je bio rezervisan za trosenje novca koji je preostao raji koja su zivjela u Sarajevu a kojima su roditelji radili negdje vani. Tako da smo poslije skole i tog 03.04.'92 krenuli u prvi kafic, na Ilidzi, zvao se "Kappa", bio je pun, pa smo produzili dalje, sljedeca destinacija je bila…
Petak, 03.04.1992 god. Ucionica Opstenarodne Odbrane i Zastite, zvonilo je i posljednje zvono koje je oznacilo kraj casa, zvono koje je ujedno oznacilo i kraj jednog zivota, kojeg je do tog trenutka vodila generacija kojoj sam i sam pripadao. Profesor je izasao a mi smo ostali u ucionici. Zeljko momak iz razreda je otvorio ormar…